"SUNCE ZAĐE"
    premijera 09.07.1993., Studentski Kulturni Centar, Beograd

Ideja za ovu predstavu nastala je kao logičan nastavak moje saradnje sa slikarkom Gordanom Novaković i kompozitorom Marjanom Šijanec, na zajedničkom video radu "Sunce zadje". Projekat obuhvata sintezu istorijskih rituala Sincu i svetlosti, a naročito u Srbiji. Pesma sa Homolja "Sunce zađe", koju peva Smiljka Stević je uzeta kao etno-muzički materijal odnosa prema Suncu i njegovom zalasku. U mraku je mnogo dinamike, mnogo dešavanja, ali se ne vidi. To je bila godina kada smo počeli da osećamo "zalazak" Sunca u našem životu i da isčekujemo jutro.

Foto: Nela Antonović (Soči, Rusija)

Autor: Nela Antonović
Autor muzike: Marjan  Šjanec
Izvodjači: Marija Jevtić, Ivana Joksimović, Dragan Grbić, Aleksandar Lekić,
Zorana Petrović, Milena Zdravković, Milorad Jovanović
Kostim: Marija Jevtić
Scenografija i rekvizite:  Nela Antonović
Maska:  Andjelija Marković
Organizacija: MIMART ( Aleksandar Lekić )
Produkcija: MIMART i SKC
Gostovanja:           Letni festival igre, Soči, jul 1993.,Rusija.
Eksperimentalna scena mladih, Rostov, jul 1993., Rusija.
Festival GRAD TEATAR, Budva, avgust 1993.
Video festivali: "ARS Eletronica", Linz; "Coreografo eletronico", Napulj.

Press: " Igra kao ekologija", 05.10.19993., "BORBA"

"...Kroz pokret, igru, pantomimu i ples istražuju mogućnosti teatarskog i
parateatarskog jezika. U predstavi "Sunce zadje" oni dosledno prate ideju kreativnog-
plesnog istraživanja. Na samom poćetku, od trenutka " oživljavanja skulptura",                                                                                               
sasvim osobenim jezikom znakova i sssimbola scensske artikulacije, bivamo uvućeni
u neravnopravnu igru sa bićima sa one strane iskustva...
... Tako pristajemo na autorsku zamisao povratka pravim vrednostima, gde je atribut        
definisan kao model mentalne ekologije... "  Željko Jovanović